Preokreti: Rastući troškovi i pad cijena ometaju izvoz čaja Gunpowder
Procvat izvoznog tržišta čaja Gunpowder naišao je na poteškoće počevši od 2016.
Dugo je vrijeme izvozno tržište čaja Gunpowder bilo pod monopolom stranih trgovaca čajem. Maroko u Africi je najveće pojedinačno tržište za Zhejiangov izvoz čaja deset uzastopnih godina, na koje otpada polovica njegovog izvoza u Afriku. Ova struktura, koja se snažno oslanja na jedinstveno tržište, činiZhejiangov čaj od barutaindustrija iznimno osjetljiva na fluktuacije politike u zemljama uvoznicama.
Godine 2016. Maroko je uveo propise o uvozu čaja, namećući carinu od 50% na malo-pakirani čaj, što je dovelo do značajnog smanjenja količine malo-pakiranog čaja koji se izvozi iz Zhejianga u Maroko.
Neuredna konkurencija među domaćim tvrtkama čaja pogoršala je situaciju. "Neke tvrtke čaja prodavale su inferiorne proizvode, remeteći tržišni poredak", izjavilo je novinarima nekoliko rukovoditelja tvrtki čaja.Zbog razlika u kvaliteti svježih listova, tehnikama prerade i proizvodnim kapacitetima u različitim proizvodnim područjima, kvaliteta sirovina za biserni čaj uvelike je varirala.U međuvremenu, tvrtke za izvoz čaja uvelike su se oslanjale na velike količine kako bi osvojile tržišni udio, upuštajući se u žestoke ratove cijena. To je rezultiralo povećanjem prosječne izvozne cijene od samo 8% tijekom 10 godina, što je daleko niže od povećanja troškova proizvodnog materijala tijekom istog razdoblja. Izvorni model "neovisnog uzorkovanja i određivanja cijena na temelju kvalitete" postupno je prešao na "naručivanje na temelju uzoraka i pregovaranja o cijenama", što je dovelo do situacije "loš novac istiskuje dobre". To je ozbiljno narušilo ugled bisernog čaja, uzrokujući pad cijena na međunarodnom tržištu poput "litice", što je imalo značajan utjecaj na poduzeća.
"U to su vrijeme domaće tvrtke Gunpowder čaja imale visoke razine zaliha, a cijene čaja naglo su pale", rekao je Wang Xingu novinarima. Velik broj postrojenja za rafiniranje i preradu bez neovisnih izvoznih prava je bankrotirao, što je rezultiralo time da je samo jedan od deset pogona za rafiniranje i preradu ostao u Shengzhou.
